Kao da se odavno znamo, dolazim, da vam dam sebe preko moga pera … da vas upoznam i slijedim misli vaše, a vi, kažem, tragove moga pera …

Godine stvaranja su iza mene, desetljeća ispisanih tragova …

Ja sam spisateljica i razlikujem se od vas. Moj svijet je drugačiji i ja postajem drugačija kada se zatvorim, kada nešto i nekoga zavolim, u riječi to pretvorim, da bih o tome govorila, nešto stvorila … ja sam žena. Pero mi leži …
Ja sam spisateljica i razlikujem se od vas. Imam put ispisan sporednim puteljcima, život ih je odabrao. Glasovi me pratili, a život je stvarao. Blagdan slova, priča, pjesama i knjiga … na obroncima puta djeteta i žene. Obalama Drave ponesene. Ja još uvijek lutam …

I tako sam nastala ona ja, drugačija. Tako sam odabrala, živjeti kao vjetar u planini, ptica na slobodi, riba u vodi. Djevojčica i žena u svim bojama …
Zamke sam isplakala, zaobišla ih ili u njih upala. Svejedno. Svjedok sam jednog vremena, svog života. Ja sam spisateljica. U tome leži moja ljepota…
Odabrala sam put, na osami biti, s perom i s vama. Sa svime što volim neka ostane među nama …

Zinka Č. Čižmešija