ZINKA ČITUŠ ČIŽMEŠIJA, SPISATELJICA IZ DONJE DUBRAVE

STARI DEČKO U SRCU MEĐIMURSKE AMAZONE   

Kada se gotovo u potpunosti povukla sa spisateljske javne scene, bilo je jasno da su u životu svakog čovjeka neki životni trenuci prekretnica u svemu, pa tako i u radu, stoga je i život naše hrvatske, međimurske i vaše dobravske spisateljice Zinke Čituš Čižmešija postao mirniji i drugačiji ima tome desetak i više godina. Samozatajno je nastavila svoj rad između svoja četiri zida, smatrajući da je došlo vrijeme da se nakon 25 godina novinarstva perom udalji od ljudi i tempiranog načina života. Kaže da joj nimalo nije žao, jer udaljiti se od ljudi ne znači postati pasivan, već je to izbor i promjena koje si odabrao sam, a jednostavno ti ga nametnula želja da konačno stvaraš na onaj autorski način koji bar malo utiša tempo života. Krug ljudi je sužen na broj koji tebi odgovara i ta selekcija u životu je i inače postala neizbježna. Viši je to nivo stvaranja. Tako govori Zinka koja je potom svoje zdravlje stavila na prvo mjesto i ovih nam dana najavljuje svoje novo spisateljsko djelo, koje će u vrlo kratkom vremenu, možda već narednih dana ugledati svjetlo dana, a to je roman STARI DEČKO. Naravno da je međimurska i hrvatska spisateljska scena znatiželjno živnula, budući da se radi o knjizi koja je pisana isključivo na dijalektu mjesta u kojem autorica živi, u Donjoj Dubravi, u srcu međimurske Amazone, da se radi o knjizi nevjerojatne i bogate radnje gdje ona kao žena svojim perom progovara u prvom licu muškog lika što knjigu, roman čini samog po sebi drugačijim. Kao recenzentica ovog djela pratila sam njezin rad i bila sam sigurna da ovo nije običan roman, već djelo koje će ostaviti trag svojom radnjom, zapletom i likovima. Nisam se prevarila. Zinka je majstorica pera ne samo u ovom djelu, već i u brojnim svojim djelima – pričama, pjesmama, predstavama, kolumnama …  Kad si siguran kako će radnja završiti ili teći, tek onda se dešavaju trenuci koji radnju okreću u sasvim neočekivanom drugačijem smjeru. To mogu samo rijetka pera. Bila mi je čast pratiti je na njezinom spisateljskom putu.

Zvjezdan, glavni lik u romanu, se kao mlađi umirovljenik, iz gradske sredine seli u ruralnu sredinu, za koju ga vežu najljepše uspomene djetinjstva i mladosti. Od svoje bake nasljeđuje malu kuću u Donjoj Dubravi, koju pretvara u svoj novi dom. Tu sreće svoje prijatelje i poznanike, te ljubav iz mladosti. Ako ste pomislili da ga čeka dosadna svakodnevica, jako ste se prevarili. Autorica je znalački odabrala likove, udahnula im specifične osobnosti, nevjerojatnim humorom začinila brojne situacije, zapletom knjige i sudbinom likova do kraja drži čitatelja u neizvjesnosti. Autorica tvrdi da se sve stvari na kraju poslože same od sebe i da je čovjek zapravo taj koji uči cijeli život, ali sam komplicira životne situacije. Kad sam čitala djelo, zadivila me lakoća pripovijedanja autorice koja se rijetko sreće u knjigama. Knjiga se čita u dahu. Ipak me najviše zanimalo kako se snašla u svojstvu muškog lika. Za kraj najave nove knjige Zinka nam je rekla:

– Po čemu bi muškarci bili drugačiji u analizi likova od žena? Oni su meni intrigantniji i zanimljiviji. Žene najčešće imaju drugačiju vanjštinu, a muškarci psihu. To me privuklo, mada sam jako puno reportaža i priča napisala u razgovoru sa muškarcima. Smatram da kao autorica mogu pisati u svojstvu svakog lika, to je gradivo koje se mora odživjeti i usvojiti. Samo i jedino tako. Uopće me ne brine što kaže okolina i ostatak svijeta. Ne znam postoji li životna situacija o kojoj ne mogu pisati sa 60 godina i u kojoj se nisam našla. Zato, niti objašnjavam svoj život, a trle babe lan nikad nije bio moj način života. Pisati na dobravskom dijalektu bila mi je čast. Imam jako puno napisanog štiva za tisak, ali na žalost uvijek tražiš sponzore i ljude koji imaju sluha, jer priprema teksta na dijalektu, tako i tisak ovakve knjige su zahtjevni i skupi kad tiskaš u vlastitoj nakladi. I iduća knjiga priča već čeka. I opet ona slijedeća. I petstotinjak pjesama. I dječja poezija. Ovo u drugom dijelu opusa je već štokavština. Ovaj put sam imala sreću i pomogli su mi ljudi koji oduvijek vjeruju u mene. Posebna zahvala njima će nakon tiska, a Općini također hvala jer je pomogla kupnjom stotinjak knjiga. Srce knjige, u konačnici, izvire i kuca u našoj sredini. Tu, kraj Drave, rijeke mog djetinjstva. To brojne druge sredine nemaju. Hvala načelniku što je prepoznao značaj ove knjige. I Županiji hvala, koja sufinancira djelo. Mojoj braći hvala. Firmama, prijateljima. Ima tu još ljudi kojima ću ponaosob od srca zahvaliti kad knjiga bude u ruci. O stručnoj osobi kao što je recenzentica Maša Hrustek Sobočan da i ne govorim.  Jer znate, doći će neko drugo vrijeme, nas više ne bude, a roman će se naći u nekoj maloj ruci. Reći će dijete, tako su govorili ljudi v Dobravi. To je nešto najjače što možeš ostaviti iza sebe. Poslije Nove godine knjiga će za čitatelje biti dostupna na mom poslovnom broju 099 462 1030. Toplo je preporučam svima. Blagoslovljena vam 2024. godina.

Zinki želimo puno zdravlja i snage da nastavi sa spisateljskim radom.

Maša Hrustek Sobočan, dipl. povj. umj.
stručna recenzentica knjige STARI DEČKO