JEDAN DAN MOJE MLADOSTI

Prije više desetljeća, na današnji dan, plesali smo na stadionu za rođendan predsjednika Tita, bili smo srednjoškolci, dan prije bili smo na prvenstvenoj utakmici Dinamo – Crvena Zvezda. Nosila sam hrvatsku zastavu, neko mi ju je na tribini vužgal iza leđa. Jedva me vgasil neki čoban z Niša, curel je dežđ, mi smo bili žalosni jer moramo plesati, a njega prvi put nega. Hmrl je na početku meseca. Onda su nam pustili njegov glas, svi smo plakali, pa plesali. Iskreno rečeno, tako smo se radovali životu kao što se neki danas raduju dok nađu deset plastičnih boca, jer to je kila kruha. Ali to više nije važno, ali uvijek sam se toga dana sjetila dok sam navratila kod moje mame. Susjeda joj je svake godine slala redovito sa mora sliku predsjednika Tita. Nemam pojma zakaj. valjda jer joj je bilo stalo do dobrosusjedskih odnosa. Hmrla je susjeda, ali i moja mama. Po slikama točno znam da je susjeda bila sedam puta za redom na moru.