MJESEČINA

Ostavi mi svjetlost na tratini
strmoglavo da se ne izvijem na stijeni
Da me hladnoća ne stigne izvan tvoje postelje
Tako bih rado u toplini skončala od sreće
da se zapletem u kolu života, radosna malo
Ne mogu više nositi te dane, pa makar sunca je
posvuda i na nebu čak ja sam sa zvijezdama
Treperim i živim i tako sam postala anđeo
ljudski dostojna čuvarica, žena i pastirica
sa bremenom ogrjeva i šakom usjeva
nedvojbeno na putu da tvoju njivu pustu
prvim večernjim zvijezdama zasijem
mjesečinom je povijem i da te se napijem

z.č.č.